Finansiranje internet start-up biznisa: jedan običan dan…


Do not try this at home!Jednog običnog dana, prijatelj iz osnovne škole mi dovodi prijateljevog prijatelja koji ima genijalnu ideju, nešto u vezi sa internetom, a nema novca da to sprovede u delo, pa moli da mu pomognem oko pronalaženja investitora.

Jasno, bio je prvo u nekoliko banaka da traži kredit. Tamo nisu hteli ni da saslušaju ideju. Savetovali su mu da prvo osnuje firmu, radi uspešno barem tri godine, kako bi imali dovoljno podataka za analizu, i zatim zatraži kredit. Nesrećnik, i on je shvatio da od banke možeš da dobiješ novac samo onda kada ti nije potreban.

Objasnim mu da se između ostalog bavim i finansiranjem internet start-up projekata, da treba da mi, u poverljivom razgovoru, iznese osnovne elemente biznisa koji ima nameru da predloži potencijalnom investitoru i da ću na osnovu toga proceniti izvesnost realizacije i povezati ga sa odgovarajućim investitorima (uglavnom Angel financing model). Upozorim ga da statistika nije na njegovoj strani pošto od sto razgovora jedva jedna ili dve ideje zavređuju preliminarnu razradu tokom koje bar tri četvrtine otpadne u prvih mesec dana. Kažem mu još da u projekte koje preporučujem drugima, uvek ulažem i sam, kao neku vrstu garancije ostalim investitorima.

“Ne, to se neće desiti…” reče gospodin Petrović (nazvaćemo ga tako za ovu priliku), “…moj projekat neće propasti. Na ovome mogu da se zarade silne pare!”

“O.K. Polako samo. Molim Vas da me, u najkraćim crtama, upoznate sa svojom idejom.”

“Paaa, radi se o dobrom poslu,” nepoverljivo će Petrović, “to je nešto što sam video u Australiji.”

“U redu, možete li mi reći nešto više?”

“Radi se o bandži džampingu!”, značajno će Petrović.

“Bojim se da ne razumem,” nestrpljivo ću ja.

“Želim da napravim zabavni park u kome će glavna atrakcija biti bandži džamping,” reče Petrović, ovaj put sa najvećim poverenjem, naginjući se prema meni, sa čudnim sjajem u očima. “I to specijalan.”

Ustuknuo sam i zaklopio rokovnik, dok se Petrović sve više približavao.

“Mislim da niste na pravoj adresi,” rekoh ja, “ali da pitam iz radoznalosti: koliko mislite da Vam je potrebno novca da realizujete svoju ideju i zašto je baš Vaš bandži poseban, pogotovo što posle tridesetak godina koliko postoji, više nigde nije posebno popularan, a novost svakako nije?”

“Treba mi oko pedeset hiljada evra, sve odmah,” reče Petrović, “a moj sistem je takav da vežem pet, šest skakača odjednom, za isto uže, i tako ih bacam. Mnogo je interesantnije, a štedim na vremenu i energiji, pa mogu više klijenata da imam u toku dana!”

Istog momenta mi je pritisak skočio na dvesta! Vidno iznerviran, ispalio sam rafal:”Gospodine Petroviću, prvo, za zabavni park, kakav god da je, potrebno je mnogo, mnogo više novca (pitajte Palmu). Drugo, slučajno znam da je cena bandži užeta direktno proporcionalna težini tereta koji će se za njega kačiti, a vreme eksploatacije tog užeta obrnuto proporcionalno toj istoj težini. Dakle, uštediš na mostu, platiš na ćupriji. I treće, Australijanci, koliko god ih mi možda smatrali divljim (što je naravno mit), nisu toliko blesavi da se grupno izubijaju na nekom užetu, pa se bojim da vi to tamo niste dobro videli.”

Ustajući od stola, streljam očima svog prijatelja, na način koji nedvosmisleno govori da je sastanak završen i da je bolje da me ne kontaktira neko vreme. Petrović se pokunjio, ali ustaje i on.

“Čekajte, jedna stvar mi još nije jasna,” zastadoh ja, “vi ste rekli da je u pitanju internet projekat!?”

“Pa, napravili bismo veb sajt sa adresom i cenovnikom,” reče Petrović mrtav hladan. “To je na internetu, zar ne?”

Proboj Quet vina


Objavljeno na http://www.vino rs 20.04.2012.

Tekst: Ališa Huberman
QUET-vina-01
Vina sa etiketom Quet
 vinarije „Fruškogorski vinogradi“ iz sremačkog mesta Banoštor predstavljaju jedno od najlepših iznenađenja ovogodišnje srspke vinske scene. U to smo se uverili i na nedavnoj promociji njihovih novih vina u beogradskom restoranu Žabar i novosadskom Zak. A uz nova vina predstavljene su i neke nove enološke snage.Quet je ime prve keltske tvrđave u Banoštoru, malom mestu na obali Dunava, na severnim obroncima Fruške Gore. Kada su se odlučili da to iskoriste kao naziv za liniju svojih vina, u vinariji su između ostalog imali u vidu i eventualni izlazak na tržišta izvan Srbije.QUET_rollupDa se radi o ambicioznom vinskom poduhvata, moglo se naslutiti još kada je vinarija osnovana, 2007. godine. Tada je zakupljeno oko 105 ha vinogradarskog zemljišta, od čega je 43 ha već bilo pod vinogradima. U pitanju su uglavnom bile bele sorte (šardone, italijanski rizling, pino blan i župljanka), a vlasnici su ubrzo posadili i crne sorte burgundac crni i merlo na još 25 ha. Strategija širenja vinograda nastavljena je dve godine kasnije sa još 10 hektara pod sortama sovinjon blan i traminac mirišljavi, a sada je u pripremi još oko 20 hektara novih vinograda!Taj ozbiljan pristup doneo je sada i ozbiljne rezultate, predstavljene na izuzuetno efektnim degustacijama u eminentnim restoranima Beograda i Novog Sada. Pet belih vina (berba 2011) i jedno crveno (Pinot noire barrique 2010) bili su glavne zvezde tih večeri, začinjenih znalački vešto uparenim gurmanskim zalogajima.QUET-vina-02

Već provereni Italijanski rizling, koji bi u budućnosti fruškogorskog regiona mogao (i morao!) da postane ono što je malvazija za Istru, bio je odličan uvod posle kojeg je Gordan Bašić, direktor „Fruškogorskih vinograda“, najavio i dva potpuno nova vina ove vinarije – Quet Traminac i Quet Sauvignon blanc! Oba vina biće narednih dana opširnije predstavljena u našoj rubrici Premijere, ali otkrićemo tek to da je Sauvignon blanc odmah demonstrirao brojne čari i sa čak 15% alkohola predstavio se kao ozbiljan kandidat za naziv možda i vodećeg srpskog sovinjona.

QUET-vina-03Posle kratke pauze sa malo sorbea od limuna, čisto da se odmore nepca, nastupili su Pinot blanc Chardonnay. Iako se radi o još mladim i nemirnim vinima, koje će tek doživeti rast i smirivanje u flaši, kvalitet je jasan. Čak je ovo poslednje vino nateralo Miroslava Radojčina, prvog čoveka SERSA-e (Udruženje profesionalnih somelijera Srbije) da ustvrdi kako je Quet Chardonnay vino koje je ubedljivo najviše uznapredovalo u kvalitetu i sortnosti! Ova (bela) vinska priča na kraju je obeležena velikim crvenim finalom – Pinot noir barrique, koji je izazvao i nekoliko sponatnih reakcija oduševljenja prisutnih. Quet ima jedno crveno vino ali i te kako vredno!

Na pitanje da li postoji neka tajna iza uspeha novih Quet vina, Bašić kao odgovor nudi mladu Moniku Đevukaj, enologa vinarije.

- Monika na prvi pogled ne izgleda kao svemoćni enološki čarobnjak iz vinskog podruma, ali sve što ste probali danas ona je uradila! Naš krajnji cilj je možda još daleko od ovog dana, ove promocije, ove godine, ali znamo kako da težimo njemu, – kaže Bašić.

S KOSOVA NA FRUŠKU GORU
Monika Đevukaj, čiji je „ručni rad“ na novim Quet vinima ostavio dojam na sve prisutne, rođena je 1987. godine u Peći na Kosovu.
MonikaOtkud vi u vinskoj priči?

- Posle bombardovanja 1999. godine, pošto mi je mama iz Bosne, prešli smo u Bosansku Gradišku, kod Banja Luke. Odatle sam 2006. godine došla u Beograd da studiram tehnologiju. Diplomirala sam na vinu, završila master studije i odmah se zaposlila u Quetu uz preporuku prijatelja Srđana Lukajića, Đurđe Katić, Miše Cilića… Ali, nije to bilo zapošljavanje „preko veze“, nije bilo potrebe za tim.
Za koja i kakva vina ste se specijalizovali?

- Diplomirala sam na šardoneu. A i inače više volim bela vina, tako da mi je u „Fruškogorskim vinogradima“ super jer se uglavnom i rade bela vina. Ovo jedno crveno mi je takođe drago zato što je specifično i jako teško da se napravi.
S obzirom na to da ste veoma mladi za enologa, odakle potiče neophodno iskustvo za spravljanje vina, da li ste bili još negde na terenu, praksi…?

- Mene nije sramota da pitam ako nešto ne znam ili nisam sigurna. Dakle, mnogo sam se raspitivala kod ljudi koji godinama rade vino. A ovaj drugi deo pitanja, sigurno mislite na to da li sam možda poput nekih mojih kolega boravila u Bordou, Čileu, Italiji… Ja nisam nigde bila!
Koje je vaše omiljeno Quet vino?

- Sauvignon, zato što ga je bilo teško napraviti. Ne zbog grožđa, grožđe je bilo super, ali je u principu teško i od dobrog grožđa dobiti vrhunski sauvignon. I baš zato mi je omiljen.
Imate li neki san kad je vino u pitanju?

- Da me ljudi prepoznaju, da me vide, da sam to ja. Da sam napravila to vino, i da je to moje.

Uz dobar marketinški pristup i neki novi duh optimizma, možda cilj za „Fruškogorske vinograde“ i nije tako daleko. U svakom slučaju, ako je suditi po novim vinima sa etiketom Quet, uzlet srpskog vinarstva se nastavlja.

FOTO: Martin Candir, NB

Opširnije na: http://www.vino.rs/u-fokusu/3-vesti-aktuelnosti/658-proboj-quet-vina.html#ixzz1vMbCrx5G